Izvor: IMF.org,
Autor: Fatih Birol (direktor IEA),
Globalna energetska kriza potiče žestoku raspravu diljem svijeta o tome koje nove energetske projekte treba sprovesti ili zaustaviti.
Razgovori o energetici i investicijama često zanemaruju značajan iskorak od investicijskih odluka do trenutka kada projekti zapravo zažive. U Međunarodnoj agenciji za energiju (IEA) već prije nekoliko godina upozorili smo da globalne investicije u čistu energiju i energetsku učinkovitost nisu dovoljne za postizanje naših klimatskih ciljeva. Bez povećane potrošnje čiste energije, čak i iznosi investirani u konvencionalne energetske projekte ne bi postigli ono što bi bilo potrebno da se zadovolji potencijalno povećanje potražnje.
Iako je trenutnu energetsku krizu pokrenula ruska invazija na Ukrajinu, još uvijek je potrebno pomno pratiti ove temeljne investicijske neravnoteže dok izlazimo iz krize, u suprotnom riskiramo veću volatilnost. Da li su današnje vrtoglave cijene fosilnih goriva signal za investiranje u dodatnu ponudu, ili dodatni razlog za investiranje u alternative?
Odluke o energetskom investiranju nejasne su zbog rata. Ruska invazija pobrinula se za neizvjesnost investicijskih planova u svim energetskim sektorima i pogoršala napetosti na globalnim tržištima roba, koje su već prije bile vidljive. Zemlje uvoznice energije sada se bore kako bi nadoknadile poremećenu opskrbu gorivom, a skokoviti troškovi izazvali su pustoš u mnogim gospodarstvima i gurnuli milijune natrag u siromaštvo i energetsku nesigurnost.
Naravno, zemlje moraju odmah pronaći zamjenu za uvoz goriva koji je iznenada bio prekinut. U suprotnom, tvornice će se zatvoriti, radna mjesta će biti izgubljena, a ljudi će imati problema s grijanjem ili hlađenjem svojih domova. Ali današnja energetska kriza – prva zaista globalna energetska kriza – stvorila je lažnu priču kako sada nije pravo vrijeme za investiranje u čistu energiju.
Ovo ne može biti dalje od istine. Ne moramo birati između odgovora na današnju energetsku krizu i rješavanja klimatske krize. Ne samo da možemo učiniti oboje, nego moramo učiniti oboje jer su ta dva cilja blisko povezana. Ogromne investicije u čistu energiju – uključujući energetsku učinkovitost, obnovljive izvore energije, elektrifikaciju i niz čistih goriva – najbolja su garancija za buduću energetsku sigurnost, a također će smanjiti emisije štetnih stakleničkih plinova.
Zabrinjavajuća podjela
Globalne emisije CO2 povezane s energijom, u 2021 postigle su rekordnu razinu, a investicije u tehnologije čiste energije i dalje su znatno ispod onoga što će biti potrebno za smanjenje emisija na neto nulu do sredine stoljeća, ili ubrzo nakon toga. 1,4 trilijuna dolara za koje se predviđa da ih je svijet u 2022 potrošio na energetske tranzicije, trebalo bi do 2030 bi porasti na više od 4 trilijuna dolara, kako bismo bili na pravom putu da ograničimo globalno zagrijavanje na 1,5 stupnjeva Celzijusa, i u isto vrijeme osigurali dovoljnu opskrbu energijom.
Istodobno, manji broj investicija posljednjih godina, spriječio je neke proizvođače nafte i plina da dovoljno brzo povećaju proizvodnju kako bi zadovoljili današnju potražnju, čak i uz poticaj rekordno visokih cijena. Riskiramo vidjeti najgore u oba svijeta: nemogućnost zadovoljenja trenutnih energetskih potreba, i očajnički nedostatak onoga što je potrebno za postizanje međunarodnih klimatskih ciljeva.
Izvješće World Energy Investment 2022, objavljeno početkom ove godine, pokazuje neke ohrabrujuće trendove, ali i mnogo razloga za zabrinutost.
Dobra je vijest da su u porastu investicije u prijelaz na čistu energiju. U pet godina nakon Pariškog sporazuma 2015. godine, investicije u čistu energiju porasle su za samo 2% godišnje. Međutim, ta je stopa porasla na 12% godišnje od 2020. godine, i bila potaknuta povećanom potrošnjom na solarnu energiju i energiju vjetra, uključujući rekordnu godinu za energiju vjetra na obalama mora, gledajući tijekom 2021.godine.
Postoji snažan zamah u drugim novim područjima kao što su vodik s niskom emisijom; nove tehnologije baterija; korištenje i skladištenje ugljika (CCUS), čak i ako ovaj impresivni rast dolazi iz male baze. Na primjer, 2021. godine najavljeni su planovi za otprilike 130 komercijalnih projekata sakupljanja ugljika u 20 zemalja, a šest CCUS projekata odobreno je kao konačne investicije. U međuvremenu, rat Rusije protiv Ukrajine pojačao je političku podršku vodiku s niskom emisijom, posebno u Europi. Investicije u skladištenje energije iz baterija postižu nove vrhunce, i pretpostavljalo se da će se udvostručiti u 2022.
Ali te investicije su koncentrirane u naprednim gospodarstvima i Kini, dok mnoga gospodarstva u nastanku i razvoju, posebno u Africi, nesposobna su privući investicije u čistu energiju i financiranje, koje im je potrebno, povećavajući tako razlike među njima. S izuzetkom Kine, potrošnja čiste energije na tržištima u nastanku i gospodarstvima u razvoju, ostala je na razini iz 2015., što znači da se nije povećala od Pariškog sporazuma. Pad troškova čiste tehnologije znači da novac ide dalje, ali ukupni iznos – oko 150 milijardi američkih dolara godišnje – daleko je ispod onoga što je potrebno za održivo zadovoljenje rastuće potražnje za energijom u gospodarstvima u razvoju.
U tim gospodarstvima javno financiranje projekata održive energije već je bilo na minimumu, a palo je još niže nakon pandemije COVID-19. Politički izgledi često su slabi, ekonomski izgledi neizvjesni, a troškovi zaduživanja rastu. Od pandemije, broj Afrikanaca bez pristupa električnoj energiji se povećao, poništavajući tako godine napretka u ovom ključnom području.
Bez nedostatka kapitala
Važnu ulogu pritom imaju međunarodne financijske organizacije i razvojne institucije. Mogu surađivati s lokalnim vlastima na razvoju politike za poboljšanje investicijske klime, a i njihovo financiranje može smanjiti rizik od uključivanja privatnog sektora.
U svijetu nam ne nedostaje kapitala. Opseg održivog financiranja dostupnog u cijelom svijetu značajno se povećao posljednjih nekoliko godina, i predstavlja snažan poticaj, posebno za solarne i vjetroelektrane. Ali mnogo više se treba posvetiti tržištima u nastanku i gospodarstvima u razvoju. Na primjer, izdavanje održivog duga doseglo je rekordnih 1,6 trilijuna dolara u 2021. godini, ali od toga više od 80% samo u naprednim gospodarstvima.
Održivo financiranje i šire područje investiranja u društvo i okoliš, kao i investicije za upravljanje (ESG) uvelike bi imali koristi od jasnijih standarda, definicija i obveza izvješćivanja, a napredak bi bio postignut. Na primjer, EU je uvela zahtjeve za upravljanje rizicima i izvješćivanje za sudionike na financijskim tržištima uvezi s klimatskim rizicima i praksama održivosti. Jasnije smjernice i mogućnosti financiranja za vjerodostojne prijelazne planove u sektorima s intenzivnim emisijama ugljika, osigurale bi da ESG zahtjevi ne sprječavaju financiranje ključnih energetskih sektora, koji prouzrokuju emisije. Konačno, cijeli ESG ekosustav mora se više angažirati na tržištima u nastanku i gospodarstvima u razvoju, te saslušati njihove potrebe i okolnosti. Institucije poput MMF-a imaju pritom važnu ulogu.
U IEA-inom značajnom planu za netto nulte emisije do 2050. godine, rekli smo da bi ogromno povećanje investicija u tehnologije čiste energije i energetsku učinkovitost moglo toliko smanjiti globalnu potražnju za fosilnim gorivima da ne bi bilo potrebe za investicijama u nova naftna i plinska polja. U isto vrijeme, kontinuirano korištenje postojeće imovine – uključujući investicije u smanjenje emisija na početku lanca – ostaje ključno na ovom putu. Pored toga, rat Rusije protiv Ukrajine donio je velike poremećaje u globalnom energetskom sustavu. Trenutačni gubitak proizvodnje fosilnih goriva iz Rusije očito treba nadomjestiti proizvodnjom negdje drugdje – pa tako i u svijetu, koji cilja na neto nulte emisije do 2050. godine.
Usklađivanje ovih mjera zahtijeva razumno investiranje, a IEA pomaže donositeljima odluka diljem svijeta s podacima, analizama i političkim savjetima. Ključno je izbjeći trošenje na infrastrukturu koja bi ili blokirala velike emisije u godinama koje dolaze, ili bi se brzo pretvorila u nasukanu imovinu. Prikladne opcije uključuju proširenje proizvodnje iz postojećih polja i bolje korištenje zemnog plina, koji se trenutno spaljuje ili ispušta. Možda će biti potrebna nova infrastruktura, posebice terminali za uvoz ukapljenog zemnog plina u Europi, za diverzifikaciju opskrbe izvan Rusije. Ali uz pažljivo investiranje i planiranje, ovi bi terminali mogli olakšati budući uvoz vodika ili amonijaka s niskim emisijama. U zemljama koje su otvorene tim mogućnostima, nuklearna energija igra važnu ulogu, posebice obećavajući novi mali modularni reaktori u razvoju.
Povijesna prekretnica
Trenutna situacija pruža ključnu priliku za sektor nafte i plina, da pokaže svoje ozbiljne namjere oko prijelaza na čistu energiju. U 2022. godini očekivalo se da će rastuće cijene proizvesti neočekivanu dobit od 2 bilijuna dolara za proizvođače nafte i plina, podižući njihov ukupni prihod na rekordnih 4 bilijuna dolara. Unatoč tome, naftna i plinska industrija još uvijek skromno troše na energetsku tranziciju: u prosjeku potrošnja čiste energije predstavlja oko 5% kapitalnih izdataka svih naftnih i plinskih kompanija. To je više od 1% u odnosu na 2019., ali je još uvijek daleko od željenih rezultata. Današnji iznenadni prihodi, prilika su koja se pruža jednom u životu za zemlje proizvođače nafte i plina, da diversificiraju svoja gospodarstva i pripreme se za svijet manje potražnje za fosilnim gorivima — kao i za velike naftne i plinske kompanije da preuzmu vodstvo u nekim od izvora čiste energije na koje će se svijet oslanjati u narednim desetljećima.
Ne zaboravimo da energetska sigurnost nije samo povećanje opskrbe energijom i gorivima. Radi se i o učinkovitom korištenju energije – posebno s obzirom na današnji niz tehnologija koje mogu pomoći. IEA-in plan u 10 točaka za smanjenje ovisnosti Europske unije o ruskom prirodnom plinu, objavljen u ožujku / martu – tjedan dana nakon ruske invazije – uključuje korake za zamjenu ruskog plina, ali također poziva na veće napore u remontu građevinskog fonda kako bi se smanjila potražnja. Bolji materijali i izolacija, novije tehnologije i učinkovitiji uređaji, uvelike smanjuju energiju potrebnu za grijanje, hlađenje i osvjetljavanje naših domova i radnih mjesta. Pametne električne mreže bolje će upravljati i smanjiti potražnju za energijom.
Trenutna globalna energetska kriza predstavlja nam velike izazove, posebno za nadolazeće zime. Ali nakon zime dolazi proljeće – i dobre investicijske odluke mogu ovu krizu pretvoriti u povijesnu prekretnicu u smjeru čišće i sigurnije energetske budućnosti. Već se mogu primijetiti ohrabrujući koraci u tom smjeru – poput Zakona o smanjenju inflacije u SAD; paket REPowerEU u Europskoj uniji; Japanski plan zelene transformacije; i rast obnovljivih izvora energije u Kini, Indiji i drugdje. Pojavljuje se nova globalna energetska ekonomija, a vlade i kompanije koje investiraju rano i mudro, mogu to dobro iskoristiti.
