Prilagodba portfelja razborita je stvar za dugoročne investitore. Naime, postoji mnogo čimbenika koji mogu utjecati na razinu rizika portfelja, ili na viši ili niži potencijal rasta. Kod većih promjena i odstupanja od idealne strukture, portfelj je potrebno promijeniti i prilagoditi strateškom sastavu.
Čimbenici koji utječu na prilagodbe
Najbitniji čimbenici koji utječu na promjenu strateškog sastava imovine su:
(1.) duljina štednje: vrijeme u kojem investitor planira postići određeni financijski cilj. Što je to razdoblje kraće, strateški sastav imovine trebao bi biti manje rizičan.
(2.) Postojeći financijski ciljevi: u slučaju promijenjenih financijskih okolnosti i zbog osobnih razloga, ponekad je potrebno prilagoditi ili promijeniti postojeće financijske ciljeve.
(3.) Financijska situacija investitora: strateški sastav imovine mora se prilagoditi i zbog promjene osobnog prihoda kao posljedice gubitka posla, promjene veličine portfelja ili zbog promijenjenog stava prema riziku.
(4.) Financijska tržišta: promjene u strateškom sastavu imovine nastaju zbog pojave novih ponuđača, novih proizvoda ili novih mogućnosti investiranja.
Postoje i drugi razlozi zbog kojih ima smisla prilagoditi portfelj ili zamijeniti određene investicije. U slučaju velikog gubitka dioničkog globalnog fonda koji imamo u portfelju, potrebno ga je usporediti s globalnim fondovima iste kategorije. Usporedno razdoblje mora biti dovoljno dugo, jer profitabilnost za samo zadnja dva mjeseca nije relevantan podatak. Ukoliko nakon usporedbe utvrdimo da fond značajno odstupa od prosjeka svoje grupe, preporučljivo je izvršiti zamjenu ili prodaju fonda.
Odnos između dionica i obveznica
Pretpostavimo da je investitorov portfelj fondova u početku sadržavao 70 % dionica i 30% obveznica. Ako bi portfelj ostao netaknut 5 godina, udio obveznica mogao bi pasti na 20%. To bi uzrokovalo preveliko odstupanje od investicijske strategije investitora. Početna struktura određena je bila prema odnosu investitora prema riziku, i prema iznosu potrebnom za postizanje investicijskog cilja.
Ako se niti jedan od ključnih čimbenika ne promijeni tijekom razdoblja štednje, nema potrebe mijenjati strukturu investicija. U slučaju povećanja udjela dionica u portfelju, u načelu se povećava i povrat, a ujedno i investicijski rizik. Ako želite vratiti početnu razinu rizika ili vratiti portfelj na početni omjer, morali biste prodati ili kupiti bodove nekih fondova ili čak zamijeniti jedan od postojećih fondova u portfelju.
Vremenski aspekt prilagodbe portfelja
Najčešći način prilagodbe portfelja je prilagodba omjera investiranja između dionica i obveznica. Ovaj omjer, uz pretpostavku stalnog rizika i vremena, jedini je omjer portfelja koji treba promijeniti. Što smo bliže investicijskom cilju, to je udio dioničkih investicija manji, jer moramo obratiti pažnju na ušteđena sredstva, i stoga ih pred kraj ne smijemo izlagati nepotrebnim rizicima. Ako bi zbog većeg rizika stvari krenule po zlu, ne biste imali dovoljno vremena da nadoknadite gubitke.
