U nizu od tri članka dotaknut ću se negativnih razdoblja burzi. Istina je da kriza ne donosi ništa dobro za psihologiju investitora, ali odgovor na padove trebao bi uvelike ovisiti o dobnoj skupini pojedinca, a ujedno bi trebao voditi računa i o drugim čimbenicima. U seriji članaka dotaknut ću se tri dobne skupine: od 18 do 45 godina (1. dio), od 45 do 60 godina (2. dio) i 60 i više godina (3. dio).
Od 45. do 60. godine
U prvom dijelu fokusirao sam se na štediše do 45. godine. Ovaj put ću se dotaknuti druge skupine ljudi, kojima je bliža mirovina.
Kao što sam napisao u 1. dijelu, istina je da je nezgodno pratiti pad investicijskog portfelja kad se dešavaju preokreti na burzi, te stoga (pre)često mijenjamo samu strukturu portfelja. Ima smisla prilagoditi portfelj, samo moramo paziti da to ne radimo u krivo vrijeme. I što je najvažnije, promjene moraju biti prilagođene našim godinama, odnosno vremenu koje nam je preostalo do mirovine; a čak ni to nije pravilo u mnogim slučajevima, jer kad odete u mirovinu nećete sebi isplatiti svu svoju ušteđevinu odjednom.
Ako slušate zagovornike buy & hold strategije, obratite pažnju na odnose između pojedinih vrsta investicija (nadam se da u svom portfelju nemate samo dionice!). Strategija nije loša, to je istina, ali pasivno investiranje funkcionira samo tijekom burzovnog procvata, i urušava se u trenutku kada dođe do preokreta. Pasivno investiranje u posljednjih 10 godina dovelo bi vas od uravnoteženog portfelja dionica i obveznica u omjeru 60:40, do današnjeg izrazito rizičnog portfelja u kojem bi vrijednost dionica predstavljala oko tri četvrtine ukupnog portfelja. Možemo li reći da je takva struktura prikladna za današnja vremena?
Rekao sam da je proces investiranja okrenut naglavačke, jer mlađi investitori nisu toliko iskusni, i stoga su često skloni neprikladno i previše “entuzijastično” odreagirati na burzovna kretanja. Međutim, drugačiji obrazac može se pronaći kod iskusnih štediša koji se približavaju mirovini. Korekcije i burzovne krize ih ne pogađaju, iako se približavaju zacrtanom cilju. Ako još nemate plan kako osigurati svoj portfelj u godinama prije mirovine, uradite to što prije. Tržišne fluktuacije su nešto sasvim svakodnevno i još jednom želim naglasiti pravilo da oni koji nisu spremni na 15% fluktuacije u kratkom vremenu, ne bi se trebali baviti dioničkim investicijama. Fluktuacije koje se dešavaju u zadnjim godinama štednje, mogu se brzo pretvoriti u rizik da ne postignete svoj cilj ili još gore; da izgubite dosadašnju ušteđevinu.
Najjednostavniji recept bio bi sve skupa prenijeti na garantirane proizvode i tamo sačekati na mirovinu. Ali savjetovao bih vam da to ne radite, jer kamatne stope ne bi premašile inflaciju, i gubili biste kupovnu moć svoje štednje (kao što se to već neko vrijeme događa depozitarima). Ako imate barem 10 godina do ostvarenja svog cilja, na raspolaganju imate više alata od mlađih investitora (jer imate više imovine) i više alata od umirovljenika (koji nemaju tako visoka primanja i ne mogu si priuštiti veći rizik).
U prvom koraku preporučio bih vam da racionalno procijenite situaciju u kojoj se nalazite. Imate možda već dovoljno novca za umirovljenje? Možda ćete otkriti da postoji realna šansa da tijekom umirovljenja ostanete bez novca. U potonjem slučaju morate brzo odreagirati i ispraviti situaciju. Najbolji način za procjenu vašeg napretka je uz pomoć neovisnog financijskog savjetnika, koji će moći procijeniti vaš napredak, sastav investicijskog portfelja (i prilagoditi ga ako je to potrebno) te procijeniti koliko novca možete očekivati godišnje ili mjesečno iz svoje ušteđevine, a da vam pritom ne ponestane novca. Također vam savjetujem korištenje kalkulatora Vanguard.
U drugom koraku savjet je sličan savjetu mlađim štedišama – usredotočite se na one čimbenike na koje imate utjecaj. Nemate utjecaja na cijene dionica, ali imate utjecaj na to koliko novca potrošite svaki mjesec. U nesigurnim vremenima, iako to zvuči nelogično i van pameti, ipak je najsmislenije povećati iznos mjesečne štednje. Time ne samo da ćete povećati šansu za uspješno ostvarenje vaših ciljeva, već ćete i kupiti jeftinije vrijednosne papire koji će imati više prostora za rast, kada se situacija smiri.
Ako procijenite da iznos štednje neće biti dovoljan za normalan život nakon umirovljenja, treći korak je odgađanje umirovljenja. A taj postupak je iako nepopularan, sve češći. Odgađanjem datuma umirovljenja moći ćete duže štedjeti, sredstva će se duže obogaćivati, a sredstva će i duže ostati netaknuta. Pritom ćete na račun duljeg radnog staža imati veću državnu mirovinu (ako će tada ona još postojati).
U četvrtom koraku počnite se aktivno pripremati na mirovinu. Ako važi pravilo da bi pojedinac trebao imati novčanu rezervu koja će mu biti dovoljna za oko 6 mjeseci života, umirovljenici bi trebali imati financijsku rezervu dovoljno visoku da im bude dovoljna za nekoliko godina života. Ako se na tržištima baš u trenutku kad odete u mirovinu dešavaju nepredvidive situacije, ne želite valjda prodavati svoje investicije po 50 posto nižoj cijeni. U takvom slučaju moći ćete mirno povući sredstva iz novčanih rezervi i ostaviti investicijski portfelj na miru, kako bi se on mogao oporaviti bez većih šokova.
Posljednji savjet je da prilikom planiranja umirovljenja ne zaboravite na činjenicu da će se vaš životni stil u tom razdoblju promijeniti. Možda ćete započeti nove aktivnosti, više putovati, početi igrati golf ili jednostavno provoditi više vremena sa svojim potomcima – sve to također utječe na količinu novca koju želite do tada uštedjeti.
