Istraživanja otkrivaju lošu financijsku obrazovanost ljudi. Pretjerano konzervativni štediše, a ujedno i investitori izloženi pretjeranim rizicima, rijetko potražimo stručnu pomoć uvezi upravljanja osobnih financija.
Iskusni investitori znaju pravilo, koje nam govori da se za uspješno upravljanje investicijama potrebno emocionalno distancirati od njih, jer pretjerana emocionalna angažiranost često dovodi do neracionalnih odluka. Pravilo nas uči da će vašim investicijama bolje upravljati stručno osposobljena osoba sa znanjem, vremenom i potrebnim informacijama. Investicijski stručnjaci nisu emocionalno vezani za vašu imovinu i zbog toga mogu uspješnije upravljati njome.
Međutim, investitor mora biti u potpunosti spreman da vjeruje stručnjaku koji ga savjetuje u upravljanju investicijskim portfeljem. U većini slučajeva laički investitori nemaju dovoljno znanja, vremena ili dostupnih informacija za upravljanje vlastitom imovinom u vremenima velike volatilnosti tržišta, onoliko uspješno koliko to mogu očekivati od profesionalno osposobljenih investicijskih savjetnika.
Posljednja financijska kriza često se karakterizira kao kriza povjerenja, a ta je kriza još produbila nepovjerenje u financijski sustav. Zato je mnogim investitorima toliko teže povjerovati stručnjacima, a u datoj situaciji to je još važnije. Zašto se investitori ne odluče za stručnu pomoć u nečemu tako važnom kao što je upravljanje investicijama ili financijskom imovinom? Uzimajući u obzir činjenicu da se u većini slučajeva radi o besplatnoj usluzi koja može značajno poboljšati financijsku situaciju pojedinca, pitanje je na mjestu. Većina laičkih investitora propustila je ogromnu priliku 2020. godine, kada su tržišta dionica imala jedan od najvećih uspona u povijesti. Umjesto da u tom razdoblju ulaze na tržište s novim kapitalom, prodali su postojeće investicije i povećali gubitke.
Izgledi pokazuju da i dalje postoji potencijal za iznadprosječne povrate, a za njihovo postizanje potrebno je više vremena, i prije svega znanja i relevantnih informacija. Stoga je stručna pomoć u upravljanju investicijama sve poželjnija, a povjerenje između investitora i investicijskih savjetnika važan je čimbenik za uspješno upravljanje financijskom imovinom.
Gotovo svaka druga osoba ne brine za svoju mirovinu
Rezultati istraživanja iz 2012. godine, koje je proveo GfK Slovenija u ime Raiffeisen Capital Managementa, pokazuju da je štednja za vrijeme nakon umirovljenja načelno važna tema za mnoge Slovence, ali mnogi od njih, kada je riječ o određenoj osobi štednje, i dalje odmahuju glavom, jer do sada po tom pitanju nisu još ništa uradili. Naime, čak 43 posto ispitanih nije učinilo ništa kako bi osiguralo sebi financijski sigurnu budućnost nakon umirovljenja. “Pokazalo se da je do sada samo oko 6% svih koji su se odlučili na jedan ili drugi oblik dodatne štednje iskoristilo mogućnosti tržišta kapitala za svoju individualnu mirovinsku štednju. To nam je bila jasna poruka da moramo još intenzivnije poraditi na informiranju i isticanju investiranja u investicijske fondove, kao dugoročnog oblika štednje“, komentirali su tada Raiffeisen Capital Management. Ipak, tada je čak 28% ispitanika izjavilo da im dodatna mirovinska štednja ne dolazi u obzir. Petina njih, jer nemaju dovoljno financijskih sredstava, a daljnja petina jer ne vjeruje u redovitu i sigurnu isplatu mirovina. 18% ih misli da su još uvijek premladi da bi štedjeli za starost, dok 11% ne vidi potrebu za aktivnim stvaranjem štednje za starost.
Nedostatak odgovarajuće financijske kulture i informiranosti posljednjih se godina pokazalo kao dugoročni problem u uspješnom upravljanju osobnim financijama. Istraživanja pokazuju da ljudi baš vole štedjeti, no udio novca na bankovnim računima znatno je veći nego u razvijenijim zapadnim zemljama, gdje su sredstva ravnomjernije raspoređena između bankovnih proizvoda, uzajamnih fondova i investicijskih životnih osiguranja. Kao primjer, Slovenci samo mali dio svojih raspoloživih sredstava ulažu na tržišta kapitala kroz uzajamne fondove ili druge investicijske proizvode. Osim toga, postoje značajne razlike u investiranju u uzajamne fondove, pri čemu znatno veći postotak investicijskih portfelja zauzimaju rizičniji dionički fondovi.
Navedene neravnoteže mogu dugoročno značajno utjecati na imovinsko stanje pojedinca, stoga je preporučljivo potražiti stručnu pomoć u upravljanju osobnom imovinom. Jedino se tako može poboljšati financijska kultura koja će uključivati odgovarajući omjer čimbenika štednje i ulaganja. Prvi uvjet za takav korak je ostvariti povjerenje između investitora i osobnog savjetnika.
Način štednje je usporediv s manje razvijenim zemljama
Bez promjene u načinu razmišljanja, teško ćemo iskoristiti prilike i ostat ćemo u sivom prosjeku. Nestručnim pristupom na tržištu kapitala nastavit ćemo u dobroj vjeri raditi na vlastitu štetu. Treba naglasiti da bez pisanog ovlaštenja financijski ili investicijski savjetnik ne može mijenjati postojeće stanje. Strah da bi netko upravljao vašim financijskim sredstvima bez vašeg znanja i pristanka stoga je u potpunosti nepotreban.
Prema podacima Eurostata, kao primjer, slovenska su kućanstva u svjetskom vrhu po štednim navikama. Slovenska kućanstva izdvajaju oko 15 posto svog raspoloživog dohotka za štednju. Međutim, po načinu štednje slovenska su kućanstva mnogo usporediva s manje razvijenim zemljama, gdje još uvijek dominiraju depoziti, kao najčešći oblik štednje, a slično je i u ostalim državama bivše zajedničke države. Dok se u razvijenijim zemljama, u znatno uravnoteženijim omjerima, štedi i u banci i u uzajamnim fondovima i investicijskom osiguranju.
Prema istraživanju Allianza, imamo dovoljno imovine za lagodan život. Također spadamo u sam vrh po navikama štednje. Fali nam još uravnoteženiji pristup investicijama, gdje ćemo biti izloženi znatno manjem riziku. Najlakši način da otklonite ili premostite nedostatak investicijske edukacije je da potražite stručni savjet za upravljanje vlastitim investicijama. Ali za to vam je potrebno povjerenje.
Koliko sredstava vam je potrebno?
“Mnogi vjeruju da im treba portfelj od stotina tisuća eura, prije nego što nađu financijskog savjetnika. Istina je daleko od toga. Praksa nam pokazuje da su upravo oni koji još nisu stvorili ‘ogromnu hrpu novca’ oni kojima je pomoć najpotrebnija.
Velika većina ljudi koji još nemaju financijskog savjetnika svake godine plaćaju pretjerano visoke iznose novca za usluge za koje uopće ne znaju zašto ih imaju. Većina njih skupo plaća i razna osiguranja i investicije, za koje se na kraju ispostavi da to nisu. Uštede mogu biti znatne. Čak i ako smanjite troškove samo za 50 eura mjesečno, to iznosi više od 40.000 eura tijekom 30 godina i uz godišnji povrat od 5%. To je iznos koji se ne smije zanemariti. U mnogim slučajevima uštede su čak i veće.
Morate zapamtiti jednu činjenicu: prosječni milijunaš nije naslijedio svoje bogatstvo, niti se obogatio samo jednim uspješnim poslom. Prosječni milijunaš proveo je većinu svog života trošeći manje nego što je zaradio, i uvijek je pravio planove za svoju budućnost.
Financijsko savjetovanje nije samo za najbogatije, već za svakoga kome je stalo do njegovih financija i tko se želi pobrinuti o svojoj budućnosti.
