Nije toliko važno koliko novca zaradite, već što s njim uradite. Slažete li se? Napravljena su bila brojna istraživanja oko toga, a vjerojatno ste to i sami čuli, pogotovo ako ste ikada razgovarali s financijskim savjetnikom, ili ste možda pobornik CNBC-a ili drugih televizijskih programa, koji uglavnom govore o financijama. U svojim prilozima o osobnim financijama svi ističu tri brojke: 5, 15 i 80, i 5%, 15% i 80%. Istraživanja su pokazala da je 5% svjetske populacije bogate, i stvorili su generacijsko bogatstvo. To znači da netko stvori dovoljno bogatstva i može se umiroviti, nema dugova, i kad umre sve svoje bogatstvo prenosi na sljedeće generacije. 15% predstavlja srednja klasa – oni imaju nekretnine, nešto ušteđevine, odlaze normalno na odmor i ugodno im je. I s tim 15% sve je uredu. Što mislite gdje se nalazi preostalih 80% svjetske populacije? Potencijalno 80% svih čitatelja (ako govorimo o brojevima i odnosima) u svom trećem životnom razdoblju: A – morat će raditi da bi zaradili za život. Ili B – ovisit će o državi i svojim rođacima. Neki od vas vjerojatno sada sebi govore: “Bolje da moja djeca budu uspješna.” Za budućnost svoje djece se možete pobrinuti već sami, sa štednjom u investicijskim fondovima.
Ljudi u današnjem svijetu nemamo dovoljno vremena za razmišljanje o investicijama, stoga novac čuvamo u banci. Banka nam plaća kamatu manju od 1%, a sama traži investicije, koje joj donose puno veće povrate. Ljudi koji se ne bave investiranjem, moraju stoga angažirati financijskog savjetnika, što također u početku može predstavljati značajan trošak. Postoje i besplatna savjetovanja i razne obuke, koje bi svi trebali pohađati jer i tamo možemo nešto naučiti.
Zašto štedjeti u fondovima?
Iako većina ljudi nije izravno uključena u burzu, većina njih se već susrela s investicijskim rizikom ili je neizravno uključena u burzovne događaje. Ako udjele u poduzećima i udjele investicijskih fondova smatramo izravnim investicijama, neizravnim investicijama možemo smatrati razna životna osiguranja i mirovinske fondove.
Koliko vas se već susrelo s jednom od gore navedenih opcija? Iz ovog pitanja slijedi moje sljedeće pitanje: koliko vas je ikada prilagodilo strukturu svojih investicija svom profilu rizika i vremenu štednje koje još imate pred sobom? Ne tražim da se izlažete previsokom riziku. Češće primjećujem da su ljudi izloženi preniskom riziku, što može biti jednako opasno za vašu dobrobit u budućnosti, kao da ste izloženi previsokom riziku.
Ako ste se ikada barem malo educirali o investiranju, onda već znate da se morate u mlađim godinama fokusirati na rizičnije dioničke investicije. Kako se približavate mirovini ili postizanju cilja, trebali biste smanjiti svoj udio vlasničkih investicija i dodati više obveznica i investicija s fiksnim prihodom. Barem nas tako uči pravilo, s kojim se je teško slagati, ako vjerujete da će vam vaša ušteđevina koristiti za periodične isplate u mirovini. Ako nećete iskoristiti potencijal tržišta, možete računati na manji iznos uštede kada ćete započeti s periodičnim isplatama. Stoga čak i previše siguran pristup štednji može biti opasan za vašu dobrobit u budućnosti. Kako smo već više puta napomenuli, ako je pred vama dulje razdoblje štednje, oko 20 godina, onda je odabir sigurnije investicije za periodične uplate primjeren samo kako biste ograničili strah od padova, koji se povremeno događaju na tržištu.
Čak i prilagodbe već zaključenih rješenja, iako i minimalne, važne su, i mogu vam značiti veliku razliku u konačnom rezultatu. U prvoj fazi poželjno je pregledati koje ste proizvode sklopili. Podatke možete dobiti upitom kod pojedinog pružatelja usluga s kojim ste sklopili ugovor, odnosno mislite da ste to uradili. Postoji dosta takvih slučajeva kada osoba niti ne zna štedi li u nekom od gore navedenih proizvoda. Još je više onih koji ne znaju koliko su novca uštedjeli, i kakva je njihova struktura štednje. Oboje vas može zabrinuti. Možda imate previše sigurnu strukturu imovine u mirovinskim fondovima i još niste iskoristili priliku za prijenos imovine u dinamičniju strukturu investicija. Ako štedite u investicijskom osiguranju, također postoji velika vjerojatnost da ćete potrošiti previše novca na osiguranje koje vam nije potrebno, a na investiranje manje nego što biste mogli. Da li vam je uopće potrebno investicijsko osiguranje, ili bi bilo bolje da odvojeno sklopite osiguranja, a štednju sredite izravno kod davatelja štednje, čime se izbjegavaju dodatni troškovi posrednika? Ovo su jednostavni koraci u kojima možete saznati što ste odlučili, koliko ste novca uštedjeli, na koji rezultat možete računati i na kraju, ali ne i najmanje važno, je li očekivani rezultat u skladu s vašim ciljevima. Sa savršenim prikazom proizvoda koje ćete imati, lakše ćete se pobrinuti za optimizaciju, kako biste smanjili nepotrebne troškove i postigli bolji rezultat.
Ako smanjite troškove za samo 3%, to je usporedivo s 3% većim povratom uz istu razinu rizika. Stoga je pregled sklopljenih proizvoda zbog optimizacije koristan za sve nas. U najgorem slučaju, dobit ćete malo bolju predodžbu o tome koliko novca ćete imati na svom mirovinskom računu.
Prednosti periodične štednje
Pogledajmo hipotetski primjer. Recimo da zarađujete 100.000 dolara godišnje. Znam, nije to baš obična plaća. Ali priznajem da je to time puno lakše ilustrirati i preračunati. Godišnje ćete izdvojiti 12 posto prihoda, odnosno 12.000 eura. Sredstva ćete investirati svaki put na početku godine, a godišnja kamata iznosit će 6%. Odabrao sam ovaj iznos, jer očekujem da bi barem takvu prosječnu kamatnu stopu trebao postići svaki dugoročni štediša. Viši je naime dugoročni tržišni prosjek, ali štediše obično zbog troškova, hvatanja vrhova i paničnih reakcija ostvaruju niže povrat.
Nakon tri godine izdvojili biste već 36.000 eura, a sredstva bi se sve ovo vrijeme obogaćivala. Imali biste ušteđenih 40.500 eura, što je samo 4.500 više nego što ste investirali. Toliko nizak ukupni povrat otežava poticanje navike štednje. Odlučite se ipak ustrajati, i nakon 12 godina doživjet ćete nešto nevjerojatno. Do tada ćete odvojiti već 144.000 eura, a na štednji ćete imati čak 215.000 eura. I to više nije tako loše, zar ne? Ono što je još veće zadovoljstvo je da ćete u 12. godini na račun dobiti 12.146 € kamata, što je malo više nego što ste odvojili novca. U tom trenutku doći ćete do prekretnice.
Na ovoj prekretnici prosječni će investitor, zahvaljujući rastu i navikama štednje, dobiti dodatni psihološki poticaj, a portfelj eksplozivan rast. Od nešto manje od 215.000 dolara na kraju 12. godine, premašit ćete 500.000 eura već u 21. godini, 1.000.000 eura u 30. godini i gotovo 2.000.000 eura u 40. godini.
Uostalom, ne smijemo zaboraviti na inflaciju. Što se tiče profitabilnosti ne smijemo zaboraviti na nju, i ako će dugoročno biti 2%, to znači da će stvarni povrat vašeg portfelja biti 4%. A ako ćemo imati inflaciju od 2%, sukladno tome rasti će vaša plaća i preporučuje se da sukladno tome prilagodite svoje navike štednje ili iznos koji odvajate za štednju. Ipak, imajmo na umu ove stavke. Nakon 40 godina štednje na računu biste imali 2,6 milijuna eura. Pošto bi inflacija smanjila kupovnu moć eura za 55%, realno biste uštedjeli 1,2 milijuna eura.
Vrijeme igra najvažniju ulogu u svemu. Recimo da biste počeli štedjeti tek pet godina kasnije, dakle štedjeli biste 35 godina. Umjesto realnih 1,2 milijuna eura, na računu biste imali nešto više od 900 tisuća, što nije malo, ali 22% manje nego prije.
Dakle, periodična štednja mora biti dugotrajan proces koji od nas traži veliku mjeru discipline, a zauzvrat nam nudi dobru nagradu u obliku sigurnosti nakon našeg umirovljenja. Iako se gotovo svaki pojedinac u početku bori sa sporim rastom, mora biti svjestan da će jednog dana doći do prekretnice i da će mu portfelj donijeti više sredstava nego što ih je investirao, i to samo zbog kamata.
Povijest investicijskih fondova
U razvijenim zemljama uzajamni fondovi nisu ništa novo – prvi uzajamni fond datira još iz 1774. godine u Nizozemskoj. Najstariji još aktivni investicijski fond (MFS Massachusetts Investors) ove je godine napunio 85 godina. Iako je do 1928. godine bio dostupan samo odabranim investitorima, MFS Investment Management je predstavio način kako mogu investitori spojiti svoju imovinu radi profita. Ideja je bila ponuditi malim investitorima pristup većem broju dionica i menadžera, koji su im inače bili preskupi.
Osnivanje fonda MFS Massachusetts Investors smatra se početkom moderne ere uzajamnih fondova. Do 1929. godine na tržištu je bilo 19 otvorenih uzajamnih fondova i gotovo 700 zatvorenih fondova. Kriza iz 1929. preokrenula je stvari u korist otvorenih fondova jer su uspjeli preživjeti Veliku depresiju, dok su zatvoreni fondovi uglavnom propali. Ovu su prednost ostvarili upravo zbog svoje otvorenosti, budući da su investitori mogli slobodno ulaziti i izlaziti iz investicije. Sve je to, pak, dovelo do uspostavljanja regulative i nadzora za zaštitu malih investitora, a industrija je procvjetala. Početkom 50-ih godina, postojalo je već više od 100 fondova, a tržišta kapitala postizala su nove rekorde, što je samo povećalo popularnost fondova u očima investitora.
Druga važna prekretnica bila je 1971. godine, kada su William Fouse i John McQuown iz Wells Fargo osnovali prvi indeksni fond. Na tom je konceptu legendarni John Bogle izgradio Vanguard Group, diva u svijetu uzajamnih fondova, poznatog po iznimno niskim troškovima indeksnih fondova. Razvoj u industriji fondova imao je sličan učinak kao industrijska revolucija na svjetsko gospodarstvo. U kombinaciji sa snažnim rastom globalnih burzi, upravitelji fondova postali su superzvijezde, a koncept velikih fondova sa sve nižim troškovima nastavlja se razvijati, a utjecaj se danas uglavnom pokazuje u broju uzajamnih fondova.
Nakon stalnog rasta u posljednja dva desetljeća, broj klasičnih uzajamnih fondova opao je tijekom posljednjih nekoliko godina. Društva za upravljanje osnivaju sve manje fondova i brže nego prije likvidiraju postojeće. Situacija je pozitivna za industriju jer će se manji (i skuplji) fondovi postupno povlačiti s tržišta, a investitorima će na raspolaganju ostati bolji i jeftiniji. Danas postoji oko 2,5 % manje uzajamnih fondova nego na kraju 2015. godine. Početkom 2016. godine trend se preokrenuo i svake se godine likvidira više investicijskih fondova, nego što ih je novootvorenih. Brojka je još važnija ako se uzme u obzir činjenica da je broj fondova od 1999. do kraja 2015. porastao s 4.919 na 8.138.
Kao primjer: Slovenska industrija uzajamnih fondova vrlo je mlada u svijetu. Ipak, u više od dva desetljeća postojanja doživjela je mnogo – od raznih skandala i jedne od najvećih financijskih kriza, do najvećeg rasta burzi u povijesti. Prošlo je 30 godina od osnivanja prvog uzajamnog fonda. Prvu godinu prosječnih negativnih prinosa slovenski investicijski fondovi zabilježili su tek 2008. godine, nakon sedamnaest godina poslovanja.
Najčešće greške i rizici
Na što bismo trebali obratiti najviše pažnje prilikom investiranja? Na rizik i što je još važnije … svijest o razini rizika i mogućim pogreškama povezanim s njim. To je nešto što se u svijesti jednog investitora portfelja s 90% dionica smatra najmanje rizičnim na svijetu, a u glavama drugog najrizičnijim. Svijest je ono u što vjerujemo ili nas drugi uvjeravaju, i to utječe na to da će prvi investitor biti uvjeren da ima univerzalni portfelj koji će nastaviti rasti. Svi želimo imati takav portfelj – ne dionički, već univerzalni … onaj koji će samo rasti i neće imati rizika. Jedan od posljednjih pokušaja stvaranja univerzalnog portfelja u svijetu završio je katastrofom … Je li možda netko od vas čuo za osobu po imenu David Li? On je matematičar koji je za investicijske banke razvio formulu za stvaranje CDO-a… i stoga je bio jedan od glavnih kandidata za Nobelovu nagradu. Ali svi znamo da ako je nešto predobro da bi bilo istinito, i ako nešto koriste baš svi, rezultat je suprotan od onoga što očekujemo. Svi znamo što je uslijedilo kada su se rizici materijalizirali i svijet je zapao u najgoru krizu od Velike depresije.
Rizik je samo jedna od prepreka s kojima se susrećem u svom poslu. Kao glavne prepreke smatrao bih najčešće pogreške investitora:
- Dobra dionica unutar lošeg sektora. Investitori su stalno suočeni s dilemom hoće li prodati ili držati udjele u tvrtki, za koju smatraju da je najbolja na tržištu, u industriji, u koju ulažu. Ali što učiniti ako cijelo tržište pada i morate zato iz dana u dan pratiti svog glavnog favorita, kako mu pada vrijednost, a s time i vrijednost vašeg novca? Iako mnogi nerado prodaju takve dionice, pogotovo kada su u pitanju dionice visokoprofitne i nisko zadužene tvrtke, često se ispostavi da posjeduju dionice čija vrijednost opada samo zato što se tvrtka nalazi u sektoru koji je u padu. Vrlo dobar primjer je kriza dotcom-a, u kojoj je kriza snizila vrijednost čak i tako dobrim tvrtkama.
- Emocionalna vezanost. Investirali ste puno svog vremena, truda, znanja i iskustva u analizu pojedinačne investicije, što vas je dovelo do stvaranja „priče“ u koju vjerujete i na temelju koje ste odabrali investiciju. Ako ste previše sigurni u “svoje pravo” jer je to vaša vlastita priča i na neki ste način čak emocionalno vezani i ponosni na izbor, na dobrom ste putu da na kraju izgubite. Jedan od glavnih razloga da investitor, dobro upućen u teorijsko znanje i iskustvo, završi u “crvenim brojkama” je velika količina posla i vremena utrošenog na traženje prave dionice. Emocionalna vezanost za dionicu nije ništa drugo nego ljudski ego i potreba da se “uvijek bude u pravu”. Ali, želite li biti u pravu ili biti bogati?
- Svaki profit je fiktivan dok ne prodate investiciju. Dobit vaše investicije je fiktivna dok je ne likvidirate. Besmisleno je živjeti u oblacima i “zavaravati se” se fiktivnim povratkom koji vidite na monitoru svog računala. Vrlo brzo se može dogoditi da se iz investitora pretvorite u sakupljača novca, što znači da se nećete odlučiti na prodaju jer se nadate još efiktivnijem novcu. Također ćete potražiti izgovore za držanje dionica ili bilo koje druge investicije u porezu na profit, što vas “stimulira” da što duže čuvate investiciju u svom portfelju. Ponekad je bolje izgubiti dio potencijalne dobiti, nego riskirati gubitak cijele dobiti.
- Predviđanje kratkoročnih trendova. Zbog nepredvidivosti kretanja tržišta kapitala koja proizlaze iz bezbrojnih događaja koji utječu jedni na druge, kratkoročno predviđanje trendova postalo je gotovo nemoguće. Puno je lakše predvidjeti hoće li investitor uspjeti u roku od deset godina, nego u roku od nekoliko mjeseci. Ali to je ono što mnogi investitori rade, i moram reći da prilično uspješno. Ali ti ljudi imaju puno znanja i vremena za stalno praćenje informacija koje dolaze s tržišta. Netko tko nema tih informacija i vremena će sve to jako teško napraviti, i možda će zbog jedne neshvaćene informacije kupiti ili prodati investiciju, a pritom sebi nanijeti štetu. Budite vjerni svojoj strategiji, slijedite je, i učite na greškama drugih, a ne na vlastitim.
Određivanje vašeg profila rizika
Svi žele portfelj, koji nikada ne bi trebali prilagođavati, ali to je nemoguće. Još najbliže tome je unaprijed odrediti omjere između pojedinih investicijskih klasa, a zatim jednom godišnje izvršiti prilagodbe kako biste uravnotežili početni sastav. Vrlo dobra opcija je odrediti koliki je pad još prihvatljiv za vas, ili koliki pad vam neće ostaviti trajne posljedice, te sukladno tome prilagoditi portfelj. Riječ je o svojevrsnom testu stresa, u kojem za svaku investicijsku klasu (dionica, obveznica, novac) odredite za koliko ona može pasti u slučaju financijske krize, i na temelju odnosa između pojedinih investicijskih klasa odrediti koliko se može ‘zaljuljati’ cijeli investicijski portfelj u najgorem mogućem slučaju. Ako pad u hipotetskoj financijskoj krizi premašuje vašu granicu prihvatljive tolerancije, trebate prilagoditi omjer kako biste i dalje mirno spavali.
Svima nam je jasno da se većina ljudi ne može stalno baviti portfeljima. Dakle, kako bi se “investitor s domaće fotelje” trebao nositi s tim? Kako bi trebao sastaviti portfelj, koji će mu uz pravi omjer između pojedinih investicijskih klasa donositi i najnižu razinu rizika uz najveći mogući očekivani prinos? Primjerice, dionice imaju najveći očekivani prinos, ali i najveću razinu rizika. Novac i novčani ekvivalenti, s druge strane, predstavljaju najmanji rizik, ali je i očekivani prinos toliko niži. I dok dio svog portfelja popunjavate s dionicama, morate osigurati drugi dio portfelja investicijama s fiksnim prinosom. Tako ćete izbjeći prevelike fluktuacije kojima svjedočimo na tržištima. Investicije s fiksnim prinosom uključuju obveznice, depozite, nekretnine za iznajmljivanje i sve ono u čemu novčani tok ne ovisi o fluktuacijama cijena tržišnih vrijednosnih papira. Zapamtite da je ovo samo opći model koji bi trebao biti prilagođen vašim potrebama, vremenskom horizontu i očekivanjima, te da se mora stalno mijenjati.
| Rizik | Investicije s fiksnim prinosom | Novac i ekvivalenti | Dionice |
| 1 | 70 % | 10 % | 20 % |
| 2 | 55 % | 10 % | 35 % |
| 3 | 40 % | 10 % | 50 % |
| 4 | 25 % | 10 % | 65 % |
| 5 | 10% | 10 % | 80 % |
Pogledajte tablicu koja je sastavljena posebno za one investitore koji žele što manje vremena potrošiti na analizu tržišta i stalnu prilagodbu. Prvi stupac predstavlja razinu rizika investitora od najmanjeg do najvećeg. Ostali stupci predstavljaju udio svake investicijske klase koju bi investitor trebao imati.
